“Izradu internetske stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.” EU projekt Učka 360
Vlaški jezik
Kontraband
Tematske staze
Gromača

Vlaški jezik

Visokougroženi jezik koji govornici nazivaju vlaški jezik (vlåška limba) ili, prema mjestu odakle govornik dolazi, „brijanski“, novošanski“, šušnjevski“ itd., jedna je od dviju inačica jezika poznatog po lingvističkom nazivu istrorumunjski jezik. Druga je inačica žejanski jezik (žejånska limba) koji se govori u mjestu Žejane. Termin istrorumunjski jezik lingvistički je konstrukt koji upućuje na povijesnu povezanost vlaškog i žejanskog jezika s istočnoromanskom, odnosno rumunjskom skupinom jezika, kako se istočnoromanska skupina jezika još naziva. Danas je vlaški/žejanski jezik na Listi zaštićene nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatskoj te je uvršten u UNESCO-v atlas ugroženih jezika svijeta. Naime, zadnjih četrdesetak godina prekinut je prirodni prijenos jezika s roditelja na djecu, tako da su danas najmlađi izvorni govornici već u pedesetim godinama. Prema procjenama iz 2019. u naseljima Brdu, Jesenoviku, Novoj Vasi i Šušnjevici, tim jezikom govori još sedamdesetak stanovnika.

Kontraband

U dijelu Kvarnerske pokrajine (tal. Provincia di Carnaro) 18. je ožujka 1930. proglašena „zona franca“, odnosno bescarinska zona. Kvarnerska pokrajina obuhvaćala je područje grada Rijeke i širu riječku okolicu, uključujući naselja Opatiju s Voloskom, Ičiće, Iku, Lovran, Medveju, Mošćeničku Dragu, Matulje, Klanu, te područje grada Ilirske Bistrice, danas u sastavu Republike Slovenije. U bescarsinsku zonu spadao je samo dio obalnog područja Kvarnerske pokrajine od Rijeke do Mošćeničke Drage te do Matulja. Talijani su donijeli tu mjeru kako bi potaknuli razvoj turizma koji je stagnirao u kriznim godinama te kako bi u zonu uključeno područje postalo konkurentno crikveničkoj i vinodolskoj rivijeri. U zoni je roba široke potrošnje bila znatno jeftinija nego u ostalom dijelu Kraljevine Italije. U novonastaloj situaciji lokalno je stanovništvo uvidjelo priliku za osiguranje dodatnog prihoda. Počelo se baviti „kontrabandom“ – krijumčarenjem trgovačke robe iz bescarinske zone. Krijumčarena se roba prenosila gorskim putovima Učke i preprodavala.