Vlaški jezik
Visokougroženi jezik koji govornici nazivaju vlaški jezik (vlåška limba) ili, prema mjestu odakle govornik dolazi, „brijanski“, novošanski“, šušnjevski“ itd., jedna je od dviju inačica jezika poznatog po lingvističkom nazivu istrorumunjski jezik. Druga je inačica žejanski jezik (žejånska limba) koji se govori u mjestu Žejane. Termin istrorumunjski jezik lingvistički je konstrukt koji upućuje na povijesnu povezanost vlaškog i žejanskog jezika s istočnoromanskom, odnosno rumunjskom skupinom jezika, kako se istočnoromanska skupina jezika još naziva.
Danas je vlaški/žejanski jezik na Listi zaštićene nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatskoj te je uvršten u UNESCO-v atlas ugroženih jezika svijeta. Naime, zadnjih četrdesetak godina prekinut je prirodni prijenos jezika s roditelja na djecu, tako da su danas najmlađi izvorni govornici već u pedesetim godinama. Prema procjenama iz 2019. u naseljima Brdu, Jesenoviku, Novoj Vasi i Šušnjevici, tim jezikom govori još sedamdesetak stanovnika.